Sanstefanski mir

Sanstefanski ugovor

Potpis Sanstefanskog ugovora
Vrsta	Bilateralni ugovor
Potpisan	3. mart 1878. (1878-03-03)
Lokacija	San Stefan, Osmanlijsko Carstvo
Potpisnici	Ruska Imperija Osmanlijsko Carstvo

Sanstefanski mir jest sporazum između ruskog i osmanlijskog cara po završetku Rusko–turskog rata 1877–1878. Potpisali su ga u San Stefanu, tada selu zapadno od Carigrada (današnji Istanbul), 3. marta 1878. grof Nikolaj Pavlovič Ignatjev i Aleksandar Nelidov u ime Ruske Imperije te ministar vanjskih poslova Safet-paša i ambasador u Njemačkoj Sadulah-beg u ime Osmanlijskog Carstva.^[1][2][3]

Prema zvaničnom ruskom stavu, potpisivanjem ugovora Rusija nikada nije namjeravala ništa više od privremenog grubog nacrta, kako bi omogućila konačnu nagodbu s ostalim velikim silama.^[4][5]

Sporazum je predviđao uspostavljanje autonomne Kneževine Bugarske nakon gotovo 500 godina osmanlijske vladavine u bugarskim zemljama. Bugari slave dan kada je sporazum potpisan, 3. mart 1878, kao Dan oslobođenja. Međutim, proširena Bugarska, predviđena sporazumom, uznemirila je susjedne države, kao i Francusku i Veliku Britaniju. Kao rezultat toga, proširenje nikada nije provedeno, a zamijenjeno je Berlinskim sporazumom nakon istoimenog kongresa, koji je održan tri mjeseca kasnije.^[3]

1. ^ Hertslet, Edward (1891), "Preliminary Treaty of Peace between Russia and Turkey. Signed at San Stefano 19 February/3 March 1878 (Translation)", The Map of Europe by Treaty; which have taken place since the general peace of 1814. With numerous maps and notes, IV (1875-1891) (First izd.), London: Her Majesty's Stationery Office, str. 2672–2696, pristupljeno 4. 1. 2013
2. ^ Holland, Thomas Erskine (1885), "The Preliminary Treaty of Peace, signed at San Stefano, 17 March 1878", The European Concert in the Eastern Question and Other Public Acts, Oxford: Clarendon Press, str. 335–348, pristupljeno 4. 1. 2013
3. ^ ^{a b} Chisholm, Hugh, ured. (1911). "Bulgaria/History" . Encyclopædia Britannica. 04 (11. izd.). Cambridge University Press. str. 779–784, see page 782. Treaties of San Stefano and Berlin.—
4. ^ Compare: Holland, Thomas Erskine (1898), "The Execution of the Treaty of Berlin", Studies in International Law, Oxford: Clarendon Press, str. 227–228, pristupljeno 14. 12. 2020, In the preliminary treaty of peace Russia had taken no account of the opinion of Europe. [...] The problem for the Powers was to persuade Russia in the moment of victory to submit her contract with Turkey to a resettlement from the point of view of the general interest.
5. ^ Although it was inconsistent with the Treaty of Paris of 1856 and with the London Convention of 1871, and for that reason was justly protested by Great Britain, the Preliminary Treaty of Peace of San Stefano was, according to general international law, valid. See Kelsen, Hans (1952), Principles of International Law, New York: Rinehart & Company Inc., str. 365